Evo hoce nesto da mi bude

Svi mi koji se borimo sami sa sobom.

19.03.2018.

Novi posao

Treba da pocnem da radim u jednom finom hotelu na recepciji. To nije obicna recepcija nego ukljucuje i knjigovodstvo plus mnostvo drugih poslova koje obavljamo. Znaci, budes nesto kao sam svoj sef jer te sef ostavi lijepo da radis sve. Kontrolises sobe, cijeli hotel redovno, sobarice, kuhinju, ma sve.
Plata nije u skladu sa time sto nam je zadato plus osobe kao ja su tzv. Quereinsteiger-i, tj one koje su dosle iz neke druge branse i nove su u tom poslu.
Ovdje inace za taj posao treba skola za hotelijerstvo.
Medjutim eto primili su me i bez toga.
Ja sam sebe bukvalno, svjesno, bacila u vatru jer sam htjela mjesto na kome MORAM  da odvojim njemacki od engleskog u svojoj glavi plus da tecno govorim oba jezika, cesto istovremeno kada se stvori guzva sto je bilo neku noc na probnom radu pa sam mijesala jezike  i na kraju i strane. Ono sto je lijevo, govorila sam desno i obrnuto.
Boze sacuvaj!
Treba da pitam roditelje sta bi sa moje pameti i inteligencije onolike kad treba u praksi nesto primijeniti.
Nego, ufrkala sam se kako dolazi dan da treba da idem i ostanem sama. Do sad je uvijek neko bio sa mnom da me bodri i pomaze ali dalje cu sama biti.
Najvise se bojim javljanja na telefon, to je tako besmisleno ali eto, to je sto je.
Mislim, necu odustati, ici cu, nisu me primili dzaba na taj posao, garant misle da mogu ( smjem se u sebi sad).
Ja sam studirala elektrotehniku. Jedan smjer sam napustila u sestom semestru, drugi smjer sam zavrsila do kraja.
Struju, programiranje, signale, sisteme, automatiku i sve redom mrzim i ne podnosim organski.
Na to sve, zavrsila sam i elektrotehnicku skolu.
Sto je najgore, ovdje tog kadra mnogo fali i ko god vidi moju biografiju ne kuzi, sto sam se prijavila na neke te "nize" poslove.
A ja se prijavila jer nit imam pojma biti programer, niti volim taj posao, niti me zanima, niti to zelim ikada raditi.
Postavlja se pitanje, gdje mi je pamet bila kad sam birala skole i studije?
A ja, sjetila sam se.
Rekli su mi da su druga djeca jako losa u matematici, fizici i toj struci uopste, boje se i ne upisuju te skole niti fakultete i imacu posla da biram kad to zavrsim.
Tako da sam skrenula s puta lagano.
Ni ja nisam pametna za matematiku i ostalo ali morala sam se natjerati da budem da se ne bih osjecala odbaceno zato sto nisam ispunila tudja ocekivanja.
Polozila sam matematiku kod Dedagica, Okicica i Duvnjakovica i Fiziku kod Fazlica a sad se bojim javit na telefon na recepciji.
Ej zivote!