Evo hoce nesto da mi bude

Svi mi koji se borimo sami sa sobom.

21.03.2018.

Jutarnje misli

Mnogo je osoba kroz moj zivot proslo a danas sam svela kontakte na minimum.
U zivotu sam probala razlicite aktivnosti a i gurala sam nos gdje mu definitivno nije bilo mjesto pa sam tako imala priliku upoznati razlicite svjetove i mnogo toga nauciti iz svakog od njih.
Jedno je sigurno, svuda ima dobrih i losih ljudi i na to se lahko sve moze svesti.
Zaista je tako.
Medjutim, postoje neki svjetovi gdje vise preovladava lose nego dobro pa je najbolje ih se kloniti zauvijek.
Ne mozes biti dobar svima niti mozes biti dobar sa svakim. Mnogo ljudi sve svodi na interes, bilo kakve vrste pa kada te kao prihvati u svoje drustvo, skenira te, sta bi se moglo od tebe isklesati.
Tako su me neke grupe sebi pustile kako bi me iskovale u ono sto zamisljaju da trebam biti.
Sreca moja da mi je narav istrazivacka, inace bih se zavukla do srzi u probleme i ne samo sebe, nego i svoje roditelje.
Sve je moje nekada bilo kratkog trajanja.
Trazila sam se svuda ne shvatajuci da nema potrebe nigdje da idem daleko od sebe, sve sto jesam i sto treba da budem stoji u meni.
Nisu mi trebala nicija predavanja i okretanja moje licnosti u smjeru koji zele neki drugi ljudi da prihvatim i umislim sebi da je to jedina prava istina, jedini pravi put.
Zar nema vise pravih puteva?
Svi smo mi razlliciti i nikako ne mislim da moj pravi put i tvoj pravi put treba da su isti.
Nema logike.
Medjutim, svaki je pravi onaj koji ostavlja iza sebe samo dobro a ako sta i pokvari gleda da popravi.
Kako se samo oko mene bilo okupilo mnogo prijateljica kada sam odlucila da budem kao one iz te jedne specificne, odredjene grupe.
U trenutku kad sam ipak shvatila da su radikalni potezi trebali da dodju polako a ne preko noci, sve su moje frendice nestale. Nije ostala apsolutno ni jedna i to je za ono grohotom smijanje.
Zvale su me seko, sestro, sestrice.
Hahahaha, Boze kakva sam samo naivna budala bila.
Ispiran mi je mozak slikama mrtve djece koje su moguce i namjestene bile. Znali su da sam emotivna luda i da sa mene mozes raditi sta hoces kada me emocije uhvate.
To doba je proslo. Danas sam emotivna, pustam suze ali hej, neces nikakve koristi imati od toga.
Upoznala sam mnogo ljudi koji se kite vjerom i koji su jako poznati i cijenjeni a koji su sve ono sto ne volim i ne zelim u svojoj blizini nikada.
Upoznala sam ratne "heroje" koji su sve osim heroji i u ratu bili a sada u miru tek nisu nista.
Vidjela sam svojim ocima lazi, prevare, ispijanje alkohola i drogiranje od osoba koje se predstavljaju kao veliki vjernici. Kazu oni, ako grijeh i cinis bice ti oprosteno, samo sakrij da niko ne zna, ne cini javno.
Ja sam tip osobe koja nece na prvu nikoga osuditi, ne zelim nikada nikoga na prvu od sebe odgurnuti i ne dati mu prostora da bude ono sto jeste u potpunosti. Zbog toga se ljudi previse opuste u mom drustvu jer misle da je to prostor u kome mogu da cine sve i da je sve apsolutno prihvaceno.
Pa ne mogu reci da nije, ne mogu reci da ne prihvatam sve dobre ljude onakve kakvi jesu ali ne moze biti dobar licemjerni lazov koji zivi na grbaci drugih glumeci neku facu dok oni na cijoj grbaci zivi nemaju nekada ni koru hljeba danas da jedu.
Ono sto nije dobro, nikada nece biti dobro.
Zao mi je samo sto me ne prolazi zelja da na sav glas prosirim pricu o tom covjeku i tim ljudima takve vrste i iz te okoline.
Medjutim, toliko su cijenjeni i postovani i toliko su ljudima zamazali oci da bi to bila samo moja rijec protiv njihove.
Tako da, bolje da sutim i zaboravim.
Ima Neko ko ce sve na kraju na mjesto da smjesti.
Molim Ga da budemo od onih sa kojima ce biti zadovoljan.